Ako već od sljedećeg tjedna prestanem dolaziti na treninge, to me neće spriječiti da jednoga dana unucima uz kamin pričam kako je njihov djed jednom davno dok je bio mlađahan momčić, punih mjesec dana odlazio na trkačke treninge. Siguran sam da mi barem jedan od njih neće vjerovati.
- Djede, ali kako? To znači da si svaka dva dana išao trčati?
- Tako je, zlato moje.
- I niti jedan trening nisi propustio u tih mjesec dana?
- Niti jedan.
Raskolačenih očiju u nevjerici, jedan od njih tada će me po pedeseti puta pitati isto pitanje.
- Pričaj nam opet kako ste ono trčali po magli!
I sad još recite da sam sklon pretjerivanju.
Nikad.
Dakle, mjesec dana redovitog odlaska na nasip, kupnje trkačke opreme, prve dvije minute koje su sada deset minuta… sve je to skoro ništa za nekoga tko se aktivno godinama bavi sportom, ali za mene, potpunog antitalenta za sport, ovo je napredak. Mogu vam lagati i reći da mi se trčanje primilo i da jedva čekam svaki trening, ali istina je da se i dalje prije odlaska na treninge samouvjeravam da je to nešto jako korisno i da će mi biti drago kada ga odradim. I tako i bude. Do sada bez nekih prevelikih kriza i odumiranja udova pred kraj treninga.
No, budimo realni – ovo je medeni mjesec priprema… vrijeme je još relativno podnošljivo, nema mećava i minusa i treninzi su bili uglavnom po danu. Sada, pomakom kazaljčica, kreće prava mračna, cmoljava baza koja će zahtjevati puno odricanja da bi se sve to do veljače pretvorilo u neki normalan polumaratonski rezultat.
Ali poanta je tu i ništa ju nemože osporiti – svi vi koji ovo čitate i pitate se možete li i vi nešto napraviti po pitanju pokretanja s kauča i oblačenja tenisica u svrhu pretrčavanja par koraka po kvartu ili lokalnom parku – možete… ako sam ja izdržao mjesec dana, svatko može izdržati mjesec dana.
I gotovo sam siguran da mogu izdržati i sljedećih mjesec, no sumnjam da bi mi moji hipotetski unuci s početka priče bili spremni u tako nešto povjerovati.
- Djede, dva mjeseca trčanja? Sada pretjeruješ!
- Ali stvarno…
- Čitaj nam radije Crvenkapicu.
Čitamo se u četvrtak!