Još jedna muka s kojom se susreće novopečeni trkač je redovita briga o čistoj trkačkoj robi jer, eto, većina nas još uvijek nema pun ormar dryfit majici, tajica i bufova i velika je vjerojatnost da od svega toga imate tek jedan ili dva komada odjeće.
Jer lako je iskusnim trkačima – jedna sezona natjecanja i već se nakupi robe iz startnih paketa na utrkama… ako ništa drugo, barem majici i bufova uvijek ima u tim goodie bagovima… ali meni se još uvijek trkačka kolekcija jesen zima 2016/17 svodi na jedan zimski trkački komplet. I ovdje se opet može razlikovati dvije podvrste trkača – oni koji se trude imati čistu odjeću svaki puta na treningu i oni koje baš nije pretjerano briga za to, pa istu majicu nosaju po tjedan dana. Njima je lakše po pitanju planiranja što će staviti u torbu na trening. Ali zato je teže nama koji trčimo pored njih jer, ljudi moji, nema te autobusne linije usred ljeta koja može nadmašiti von neoprane dryfit majice sumnjive kvalitete… to se osjeti s jednog mosta na drugi.
Uglavnom, ubacio sam u život novu rutinu u kojoj svaki dan nakon treninga lijepo stavim stvari od trčanja u lavor, namočim ih, stavim deterdžent, malo isperem, ručno iscentrifugiram i na štrik. I nije neka tlaka dokle god se SJETIŠ to napraviti. Problem nastane kada pola sata prije treninga skreneš pogled prema kupaonici i s ogromnom tugom u očima shvatiš da ti roba od srijede još strpljivo čuči u vrećici i čeka ne bi li se malo osvježila. Onda kreneš u ormar i počneš tražiti bilo što što bi moglo koliko toliko nadomjestiti tu pažljivo odabranu, ali zmazanu, trkačku robu.
Pa izvučeš staru trenirku, pamučnu majicu s natpisom “Preživio sam Martinje 2005.” i staru hudicu koju nosiš samo za spavanje i to u periodu dok ti još toplana ne pusti grijanje a vani već upeko minus. Onda lijepo to sve potrpaš u torbu, odradiš trening, sav si natopljen jer ta roba ne diše ni na škrge, dođeš doma i zakuneš se da više nećeš zaboraviti odraditi nešto toliko bitno kao što je pranje dragocjene trkačke robe.
A što se naslova ovog članka tiče, ne pada mi na pamet nikoga reklamirati i ne bih vam, čak ni da me molite, rekao da robu perem Perwollom sport, nježnim deterdžentom blagog mirisa prilagođenom trkačkom asortimanu.
I ne, nisam dobio pare za ovo.
Ali tko zna, možda me otkriju pa me naprave svojim ambasadorom i poklone mi godišnju zalihu deterdženta.
Ok, dosta pisanja… treba oprati robu jer trening je, eto vraga, već sutra…
Čitamo se u utorak!