Nakon što sam kvalitetno preskočio trening prošli tjedan (i nadoknadio ga sam), ovaj put sam preskočio pisanje bloga u utorak.

Da se razumijemo – nisam na njega zaboravio, nisam bio neinspiriran, nisam ležao negdje pored ceste iscrpljen treningom… jednostavno nisam imao volje za pisanjem. Znam da to nije neka fora, ali odlučio sam radije preskočiti jedan zapis da se malo resetiram nego da širim negativu i sve koji ovo čitate motiviram da se s trčanja prebacite na… štajaznam… čovječe ne ljuti se.

Jer priče o kojekakvim ozljedama koje stižu trkače, do ponedjeljka su mi bile samo statistički podatak, a danas i sam guglam i tražim odgovor na pitanje – zašto boli koljeno?

Naime, nakon treninga u ponedjeljak, taman pred kraj prve trkačke dionice, lagano mi se pojavila bol s vanjske strane koljena desne noge. Ništa strašno. Nakon rastezanja već sam skoro na to zaboravio, no buđenje sljedeće jutro mi je osvježilo memoriju – onih par koraka od kreveta do kupaonice bilo je prilično bolno iskustvo. Dakle, wtf? Zašto se to javilo sada, a ne ranije? Što to uopće boli? Zašto je svijet nepravedan? Zašto je Trump pobijedio???

Naravno, posljedica tog bolnog buđenja bilo je guglanje ozljede… što bi to moglo biti? Nakon nekog vremena došao sam do (polu)odgovora, no ne guglajući već razgovorom s prijateljem koji je iskusni trkač i koji je ispunio cijeli album sličica “sportske ozljede” i iz prve ruke zna o čemu bi se moglo raditi (btw. ne znam jeste li primjetili, ali štogod napišete u google kao simptom, ispada da bolujete od smrtonosne bolesti – “boli me glava” -> “tumor na mozgu”, “boli me lakat” -> “tumor na laktu”, “zaboravio sam kupiti mlijeko danas u Lidlu” -> “Alzheimer”. Nemojte to raditi).

Dakle, vratimo se mi na moj razgovor s prijateljem.

  • gdje si rekao da te boli?
  • Tu.
  • Tu?
  • aaaaa! Da!
  • vjerojatno ITeBe
  • pa da, IMeNe.
  • ne, ne, ozljeda se zove ITB – Iliotibijalni sindrom, nategnuće tetive koja se pruža od koljena do kuka. Česta ozlijeda kod trkača.
  • i što sad da radim?
  • amputacija (prijatelj misli da je jako duhovit. Nije).
  • Čuj…
  • Ništa, hladi to, odmori jedan trening i OBAVEZNO promijeni tenisice. U dosta slučajeva ova ozlijeda je povezana s neadekvatnim tenisicama.
  • Od kud mi pare? I koje da kupim?
  • E, to je problem. Ne znaš. Ali odi u sportski dućan, isprobaj par komada i kupi one koje ti se čine udobnima… i da ti drže nogu. Što se para tiče, možeš ih ukrasti i istrčati iz dućana… čekaj… ne možeš istrčati iz dućana.
  • Ha. Ha.

SoFunny

Okej, kakav god da je, ipak me malo oraspoložio… nije neka rijetka boleština od koje koljeno otpadne u toku hoda, ali opet, nešto se mora učiniti.

Dakle jučer umjesto na trening otišao sam po nove tene… i kupio ih na 12 rata. Hodam u njima cijeli dan, ništa me ne boli (kuc,kuc) ali nisam ni pokušao trčati. Ledim koljeno, radim neke vježbe koje sam pronašao na internetu (guglanje vježbi je okej) i nadam se da sam uhvatio ozljedu u početnoj fazi koja me neće izbaciti iz stroja na duže vrijeme.

I sad, koliko god vjerujem iskusnim prijateljima, ipak ću sutra posjetiti fizioterapeuta da mi potvrdi ili opovrgne ovo što mi je frend dijagnosticirao. Ako mi gospon da dopuštenje da u subotu probam otrčati trening u novim tenisicama bit ću jako sretan. Ako kaže da ne smijem, mogao bi ovaj blog završiti i prije 20. zapisa.

A ako se i to dogodi, stavim svu opremu na rasprodaju, pa možda nekoga od vas usrećim.

Kako bilo, javim se u subotu sa svim trkačko-zdravstvenim novostima.