Jedan od mitova koje početnik ima kad krene s pripremama za polumaraton je taj da je za uspješnu formu dovoljno samo trčanje, trčanje i još malo trčanja. To je skoro točno.

Činjenica je (što sam nedavno naučio) da prilikom trčanja zbog uvijek istih pokreta određeni mišići oslabljuju, te ih treba na neki drugi način ojačati tj. kompenzirati njihovo zanemarivanje prilikom treninga.

Zato trkači rado u osnovni program treninga uvode i tzv. suhi trening u dvorani i treninge na brdu. Njima se prvenstveno jačaju kvadricepsi koji najviše nastradaju pri skupljanju zimskih trkačkih kilometara.

Okej, brdo mi je na rasporedu sljedeći tjedan pa sam jučer sam odlučio isprobati taj suhi trening. Njegov termin se taman fino poklopio sa završetkom standardnog trčanja oko mostova.

Vježbe i poze za koje nikad nisam čuo

Kako sam ja to zamislio? Pa onako, dođemo tamo, malo se rastegnemo, pa još više rastegnemo, pa malo joga poze (pozdravi psu, suncu, kajaznam), onda malo meditiramo i idemo doma.

Naravno, bio sam u krivu toliko da sam se pomalo počeo pitati jesam li ja išta vezano uz trčanje dobro shvatio prije nego što sam to probao. Mislim da ne.

Da se ne zajebavamo – trening je bio odličan! Bilo je tu vježbi za koje nisam čuo i zadržavanje u pozama koje nisam mogao zamisliti da ih mogu izvesti. Nakon 10 minuta bio sam mokar do kože!

Rukice su mi se tresle pri oslanjanju na njih, a obje noge su pred kraj treninga jednoglasno odlučile da neće više napraviti niti jedan, jedini čučanj.

Trening je završio, a ja sam već bio i zaboravio da sam prije toga trčao 6 kilometara prilikom kojih mi je znoj jedva izbio na čelo.

Super. Jako sam sretan i znam da ovo mora biti dobro za mene, inače me ne bi mišići boljeli kao da me vragovi čereče vilama u devetom krugu pakla.

Pijem ibuprofene, ne radim nagle pokrete i penjem se uz stepenice unatraške.

This is not training.

This. Is. SPARTA!

Čitamo se kroz koji dan. Ako dođem sebi.

Igor