Ostavio sam iza sebe 40. trening i poklopilo se da ga odradim upravo dan prije odlaska na redovni sistematski pregled.
Što se tiče zdravlja, ne mogu reći da sam do sada imao nekih pretjeranih problema. Ne računam redovite upale sinusa, angine i pokoju upala uha. Svaki sistematski je prošao relativno okej uz klasične napomene da bi mi kolesterol mogao biti malo manji i da sam kilažom u redu, ali ne bi škodilo skinuti koju kilu.
Ovaj put sam položio s odličnim i to uz pohvale razrednika.
Krvni tlak mi je savršen, puls on the spot, krvna slika kao u tinejdžera (koji ne pije i ne puši). Sve u svemu, liječnik je bio oduševljen stanjem u kojem se nalazi moje nejako četrdesetogodišnje tijelo.
Što sam napravio u ovih zadnjih par mjeseci, osim redovitih odlazaka na treninge?
Smanjio sam unos slatkog. Osim one dvije jutarnje, kave sam zamijenio čajem. Večeru pokušavam pojesti ranije i s manje ugljikohidrata. Ručam u vrijeme ručka, a ne oko pet popodne što sam prije radio.
Smiješno je u cijeloj priči da nisam skinuo nešto pretjerano kila, možda dvije. Većina ljudi primjećuje da sam smršavio i da izgledam zdravije. Okej, svatko bi izgledao zdravo i rumeno nakon što dođe u toplo nakon treninga na -3°C, ali mislim da i ovo sve što sam prije nabrojao ima bar malo veze s tim.
Subjektivno, osjećam se pun energije. Stepenice rješavam u dvoskocima, a spavam mirno kao hrvatski političar. Ovo nije ironija, oni sigurno super spavaju.
Sistematski je bio samo “točka na i”, dokaz da je sve ono što mi se činilo zadnjih mjeseci zapravo vrlo realno stanje u kojem se nalazi moje tijelo. Drago mi je da sam to čuo jer mi treba motivacija za sutrašnji trening za koji predviđaju debeli minus i jaki vjetar. A mi moramo odraditi 15 kilometara.
Ako ju na pola treninga ne otpuše natrag u Kanzas, vaša Doroti će vam se javiti za vikend s dojmovima.
Igor