Kako sam napisao u jednom od prethodnih postova, prolazim kroz egzistencijalno-trkačku krizu i razmišljam o smislu svega i svačega. Ako mi u odvraćanju misli ne pomogne meditacija, možda probam hodati po vrućem ugljenu.
Čak sam u naletu očaja počeo čitati Hawkingovu “Kratku povijest svemira” ne bi li u tom kontempliranju dobio barem neke odgvore, npr. što su crne rupe i od kuda dolaze. Isto bi bilo da sam se primio čitanja nekih vrlo laganih i nezahtjevnih štiva, tipa putopisa Hrvoja Šalkovića. Činjenica ostaje da mi se
NIŠTA
NE DA.
Strpljivo podnosim ovaj period rezignacije i vjerujem da će uskoro proći. Možda mi pomognu vježbe meditacije koje su mi na rasporedu danas. Ako ni to ne uspije, možda probam hod po vrućem ugljenu. kažu da to odvraća misli prilično uspješno.
Resetiranje na tvorničke postavke – šopingom!
Na stranu ove alternativne metode samopomoći, jučer mi je pala na pamet jedna stvar koja bi mi stvarno i mogla pomoći da se resetiram i vratim na tvorničke postavke – šoping!
Tenisice su bile te koje su nosile pola subotnjeg treninga s obzirom na sklisku podlogu, a meni stvarno i trebaju nove tenisice za polumaraton koji ću istrčati pa makar mi noga otpala na prvoj okrepi.
Šoping. To je to.
Rekoše mi ovi moji iz kluba da je sada idealno vrijeme za kupnju novih tenisica jer se iste moraju prije utrke malo razgaziti, isprobati ne bi li za vrijeme iste došlo do pojave žuljeva.
S time na umu, danas idem u sportske dućane pogledati što je od odličnih tenisica na sniženju, i koje bi, s obzirom na asfaltnu prirodu splitke utrke, najbolje odgovarale mojim ne pretjerano zahtjevnim stopalima. Kakve sam usrane sreće, siguran sam da će mi one koje mi najbolje pašu biti “model od ove godine” koje su “znate, puno bolje od prethodnih”, ali također “nažalost nisu snižene, nego koštaju 1.499 kuna”.
Al’ ajd’, ni to nije neka tragedija. Ne moram ovaj mjesec jesti baš svaki dan.
Ovaj tjedan smo radili već standardne treninge održavanje forme, a u subotu je novi izazov na tapeti – 17 kilometara kruženja po Jarunu i prilaznim cestama. Užasno se tome veselim. Otprilike kao novom poglavlju Šalkovićevog putopisa.
Dosta cendranja. Valja završiti poslove za danas i pripremiti se za isprobavanje sportske obuće.
I onda ih u subotu izvesti u punokilometarsku šetnju!
Čitamo se za vikend!