Sigurno imate barem jednog prijatelja koji na sam spomen trčanja okrene očima i prokomentira kako bi radije sparirao Mirku Filipoviću u ringu nego trčao. Velika je šansa i da je većina ljudi s kojima ste u kontaktu otprilike takvog stava prema ovom «najdosadnijem sportu na svijetu». Dapače, otišli bismo čak i korak dalje i rekli da ste možda i vi među njima.

I za sve to postoji razlog. Trčanje, u samoj svojoj biti, zapravo i jest jako dosadna aktivnost, ali samo ako je vi takvom napravite. Zato predlažemo da se bacimo na pet mitova o trčanju i usput ih sve srušimo kako bismo jednom za svagda dokazali i pokazali da trčanje može biti najljepša stvar koja vam se dogodila od kad ste prohodali sa svojom prvom simpatijom.

1. Trčanje je dosadno

Kao što smo rekli – da, ova aktivnost može biti dosadna. Ali i ne mora. Ako ste društveni tip, trčanje u društvu može biti odličan kompromis između rekreacije i izmjene dnevnih društveno-političkih tema s kolegama iz grupe. Dovoljno je držati tempo u kojem možete normalno pričati jer u suprotnom, od vaše borbe s unošenjem što više zraka u pluća vaš sugovornik neće čuti ništa. Samo polako i sve će biti ok. Ako ste, pak, osobenjak i društvo vam ide na živce, probajte si složiti super playlistu na mobitelu, upiknuti slušalice u uši i napraviti krug po kvartu. Moglo bi se dogoditi da otkrijete ono što su otkrili mnogi prije vas – trčanje uz muziku je kao da gledate neki bizarni art film koji se događa oko vas, ali sa super soundtrackom. Naravno, u tom slučaju valja pripaziti malo na promet, ali ako se držite pločnika i poštujete zebre i semafore, sigurni ste.

2. Loše je za koljena

Ovaj mit je pustio korijenje u modernoj kulturi otprilike kao onaj da cijepljenje uzrokuje autizam. Koliko god se trudili znanstvenim činjenicama pobiti ovu tvrdnju, uvijek se nekako ispočetka pojavljuje u konverzaciji trkača i netrkača. Da, istina je – ako trenirate nekvalitetno i u lošim tenisicama, šanse da poberete neku ozljedu su itekako moguće. No, to onda neće biti samo koljena već i Ahilova tetiva, petni trn i još gomila ružnih naziva koje ćete vući dugo ako prijeđu iz akutne u kroničnu fazu. Početke trčanja dobro je odraditi u nekom klubu koji će vas postepeno pripremiti za vašu željenu kilometražu i poštediti vas ozljeda. Dakle, da, moguće je ozlijediti se prilikom trčanja. Ali isto tako možete se ozlijediti u kupaonici ako se poskliznete na mokre pločice nakon tuširanja. Trčanje nije štetno za koljena. Loše treniranje jest.

3. To nije za mene

Trčanje je za svakoga – od klinaca koji su tek prohodali do penzionera. Nema tih godina koje vas mogu spriječiti u tome da odradite neki trening prilagođen vašem datumu proizvodnje. Svako malo na našoj Facebook stranici podijelimo neku priču o bakici ili dedeku od 90+ godina koji su otrčali polumaraton ili maraton. Dapače, trčanje i aktivno bavljenje aerobnim sportom je najbolji serum protiv starenja i nema boljega nego kad sa 60 godina pogledate svoje vršnjake kako se jedva dižu s klupica a vi ste na desetom kilometru i taman se spremate na fartleke. Naravno, ako slučajno imate neku kroničnu bolest i liječnik vam je izričito zabranio trčanje, to je druga priča, ali ovdje se bavimo ljudima kojima urbane legende ulijevaju strah u kosti i odbijaju ih od trčanja.

4. Imam previše kilograma

Ovo može čak i biti djelomično točno – ako imate puno previše kilograma, možda je bolje kilažu smanjiti šetnjama i prilagođenom prehranom pa tek onda zatražiti savjet trenera kako već spuštenu kilažu još malo spustiti adekvatnim treninzima. Ako ne spadate u kategoriju koja ima BMI veći od 40, trčanje će vam pomoći da liniju dovedete u red, osjećate se bolje i mlađe i, što je najbitnije, budete zdraviji. Nemojte zaboraviti da su kardiovaskularne bolesti i dalje broj jedan na popisu uzroka smrti na svijetu. Redovito bavljenje sportom i vođenje brige o kilaži veliki je korak prema prevenciji takvih komplikacija. Jedina stvar koja vas može odvratiti od trčanja, ako vam je skidanje kila primarni zadatak, jest ta da u trčanju nema prečica – svaki cilj može se ostvariti, ali postepeno. Nadobudno je očekivati da ćete već za mjesec dana vidjeti neke ogromne promjene na sebi. Ali vjerujte nam na riječ – ako trenirate redovito, nakon pola godine od vašeg prvog treninga nećete moći prepoznati osobu u ogledalu.

5. Nemam vremena

Imate. Svi mi danas živimo jedan brzi život koji nas konzumira svake minute dana dok smo budni, stalno gledamo u mobitele, odgovaramo na mailove i onda kada napokon dođemo doma želimo biti sa obitelji, psom, televizorom i malo odahnuti od svega. I to je sve okej. Ali to nas upravo dovodi na početak priče – trčanje ne ovisi o nikakvom rasporedu, nikakvim grupama (govorimo o solo trčanju) i u svakom trenutku možete obući tenisice i napraviti krug po kvartu, pa makar to bilo u ponoć. Imamo sreću da živimo u državi u kojoj je kretanje noću relativno sigurno i možemo se kladiti da ćete vašu laganu peticu po kvartu usred noći odraditi bez ikakvih problema, osim čudnih pogleda polupijanih tinejdžera koji kreću u noćni izlazak.

 

Kao zaključak ovog kratkog teksta možemo samo navesti da trčanje mrze uglavnom oni koji nisu nikada ni probali trčati. Kada jednom probijete tu predrasudu, obučete tenisice, a trčanje vam uđe u dnevnu rutinu, slušat ćete prijatelje kako pljuckaju po trčanju, a vi ćete ih u čudu gledati ne znajući o čemu pričaju.

Vjerujte nam. Znamo o čemu pričamo.