53.-55. trening: Svjetlo na kraju tun… priprema

Proljeće lagano kuca na vrata, temperature se penju iz zabrinjavajućih minus deset u lagane pluseve, a mi brojimo jako sitno do Splitskog polumaratona.

Za točno dva tjedna u ovo vrijeme bit ćemo u autobusu na putu prema Zagrebu s finišerskom medaljom oko vrata. Ili u prostorijama hitne pomoći čekajući treću infuziju. Ostaje da vidimo.

Odradili smo zadnji dugački trening priprema i trenutno je pred nama smanjivanje tempa, održavanje forme i lagano pripremanje za utrku. Tu se najbolje vidi koliko se čovjeku mijenja perspektiva u samo nekoliko mjeseci.

Sad kad ti trener kaže da imamo sedam kilometara na repertoaru, sretan si zbog male kilometraže. Prije dva mjeseca na spomen “sedam kilometara u komadu” proradio je gastritis, a na čelo je izbio hladan znoj. Možda tako bude jednoga dana s treningom od 35 kilometara prije maratona. Ne znam.

Kriza nikad ne prestiže nikoga

I sada kada čitam sve te postove koje sam objavio u zadnjih nekoliko mjeseci čini mi se kao da ih je pisao netko drugi. Kao da nikada nije bilo krize, kao da nisam cendrao zbog minusa i kao da baš nikada nisam ja bio taj koji je nakon 5 minuta trčanja mislio da nikada neće moći istrčati 5 kilometara u komadu. A bio sam. Bili smo svi.

Nitko iz grupe, s kime god sam pričao, nije rekao da ga je mimoišla kriza u nekom periodu priprema. Sigurno bi vam to rekli i oni koji su putem odustali od treniranja, no, za raziku od njih, mi smo ju uspjeli protrčati. Yay!

Veselim se ovim tjednima pred utrku. Kao što rekoh, treninzi su polaganiji, dobra vibra među ekipom se već naveliko osjeća i trenutno je najveći problem što i koliko pojesti u Splitu večer prije utrke. Slatke brige, rekli bi neki. One koje se tiču (ne)mogućnosti istrčavanja subotnjih dužina sada su iza nas.

Još nas čeka carboloading, odnosno tjedan “pražnjenja/punjenja” pred utrku i ideja o tome da moram tri dana biti bez ugljikohidrata ne čini me sretnim. No, do tada je još tjedan dana. Brigu o tome vodit ću sljedeće nedjelje.

Još jednom vam pišem kao običan čovjek, a onda kao polumaratonac (zvuči čudno čak i kada to ovako pišem).

Do sljedećeg vikenda.

Igor

Start typing and press Enter to search