Velika je vjerojatnost da ste negdje u nekom trkačkom razgovoru čuli izraz – negative split.
Taj lijepi engleski izraz zapravo predstavlja bolje vrijeme u drugom dijelu utrke u odnosu na početno i, vjerujte nam na riječ, više je izuzetak nego pravilo i u većini slučajeva događa se kada ste prvu polovicu utrke trčali debelo ispod svojih mogućnosti i već tada si pokvarili rezultat za koji ste spremni.
Osim što to nije preporučljiv način držanja tempa, definitivno je najriskantniji jer postoji mogućnost da loše procijenite svoju snagu na kraju utrke i potpuno se iscrpite ili čak ozlijedite.
Najbolji način postizanja rekorda za koji ste tako vrijedno trenirali jest držanje ujednačenog tempa kroz cijelu utrku, te onda na samom kraju (a tu govorimo o zadnjem kilometru) izvući iz pete još ono malo pospremljene kondicije za crne dane i finiširati kao pravi pobjednik ispod ciljnog luka.
Naravno, ovdje govorimo o dugačkim utrkama od 10 km na više – bilo bi malo bedasto da na utrci na 100 metara prvih 50 metara kalkulirate s brzinom dok publika strpljivo čeka da završite…