Istraživanja su dokazala da je dva sata dovoljno da organizam probavi hranu, naročito ako govorimo o obroku bogatom ugljikohidratima.

Ovo je vrlo općenito pravilo jer je svaki organizam drugačiji – neki ne mogu pojesti ni bananu prije jutarnjeg treninga, dok drugi bez problema pojedu kompletan engleski doručak (guglajte ako ne znate o čemu se radi).

Najbolji test za to kako vam hrana sjeda na želudac jest oprobana metoda pokušaja i pogrešaka, uz jednu bitnu napomenu – nikako to ne isprobavajte na dan kada trčite utrku jer bi već oko petog kilometra mogli zažaliti što ste dali te silne novce na startninu i put na utrku.

Također, vrlo popularne trkačke gelove bogate ugljikohidratima ljudi vrlo različito podnose pa, kao i količinu obroka, tu osjetljivost isprobajte na nekom od treninga (koji mora biti u isto doba dana kada i utrka na koju se spremate).

Ako imate jako osjetljiv želudac i teško vam pada bilo kakva hrana, posegnite za ultra-sigurnim kompromisom – ne jedite ništa 5 sati prije treninga, a za vrijeme trčanja uzmite neku energetsku pločicu bogatu brzim ugljikohidratima koja će vam dati dovoljno snage za izdržati trening do kraja.