U društvu je sve lakše i zabavnije! Kristina Tokić to zna najbolje, koja je većinu utrka u proljeće 2016. godine otrčala s kolegicom Zrinkom. U članku pročitajte kako i gdje je sve krenulo. Ili bolje rečeno, PoKRENULO.
Prvi je bio Škraping. Za one koji ne znaju, to je utrka u Tkonu na otoku Pašmanu gdje se trči po neobilježenim stazama i kamenjaru. Nekoliko je duljina staza, za različite tipove trkača – rekreativce, one malo i one puno izdržljivije koji su spremni za 25 ili 40 km kamenjara.
Organizatori su stvorili brend i to je najmasovnija treking utrka u Hrvatskoj koja je 2016. godine okupila više od 1.500 rekreativaca i aktivnih sportaša. Odlično je što se događa u gluho doba godine, početkom ožujka, kad cijela obala, a pogotovo otoci, spavaju zimskim snom.
Već par godina razmišljam, planiram, pa uvijek nešto iskrsne. Prošle sam godine čvrsto odlučila sudjelovati i na vrijeme se prijavila. Onda se javila Zrinka Tomičić Škugor iz Šibenika čiji muž već par godina trči na Škrapingu. I tako smo se dogovorile ići skupa na rekreativnu stazu. 8 kilometara. Za početak.
Bilo je sjajno! Šušur, veselje, totalna pozitiva. Malo trčiš, malo se pentraš, malo hodaš, uživaš u otočkoj divljini, pogled puca na otoke zadarskog arhipelaga, a seže i do Kornata. Srećeš ljude koje dugo nisi vidio i ne očekuješ ih zimi na Pašmanu, međusobno se bolje upoznaješ, sklapaš nova prijateljstva koja se učvršćuju na sljedećim utrkama. Prazniš glavu i puniš se dobrom, pozitivnom energijom i uživaš u slatkom umoru kad sve završi.
Promina, Jesenice, Imbertrek – nema više stajanja!
I tako je počelo… Tjedan dana kasnije penjale smo se na Prominu, planinu poviše Drniša. Pridružio nam se i kolega Ivo Pancirov. Po jakoj buri gazili smo po prominskoj vrleti i ništa nam nije smetalo. Onaj osjećaj kad se popneš do planinarskog doma i unutra te dočeka vatrica iz komina, grah i toplo piće – neprocjenjivo! Ne smetaju ti svi žuljevi ovog svijeta, ma ništa ti ne smeta. I opet taj slatki umor i ponos što si uspješno odradio još jednu trku.
Sljedeće su bile Jesenice, početkom travnja. Tu sam išla sama i prijavila se na 20 km koji su se na kraju pretvorili u 27 km jer su organizatori pogriješili u trasiranju staze. Htjela sam vidjeti mogu li ja to, znala sam da će biti zahtjevno i bome je bilo. Brutalna staza, puna vrlo strmih uspona i silazaka, puno kontrolnih točaka na nemogućim lokacijama, trčanje po planinskim kosama, a noge teške, bolne i pune žuljeva. Ali uspjela sam! Trebalo mi je 6 sati, ali sam ponosna na samu sebe jer nisam odustala nego sam uporno tjerala dalje iako me je cijelo tijelo boljelo. I opet taj slatki umor…
Kristina i Zrinka na Imbertrek utrci
Na Imbertrek smo Zrinka i ja išle zajedno, 12 km, lagano, rekreativno. Lijepa staza, u prvom dijelu do Omiške fortice (tvrđave iznad Omiša) vrlo strma i teška, kasnije nešto jednostavnija, ali isto zahtjevna. Vrijeme je bilo promjenljivo, kiša, sunce. Brale smo šparoge, trčkarale i guštale.
Wings for Life za kraj proljetne trkačke avanture
I na kraju, za završetak naše proljetne trkačke avanture, događao se Wings for Life. Dakle, spektakl! 7000 ljudi iz cijelog svijeta krenulo je iz Zadra s Foruma u trku koja pomaže u istraživanju ozljeda leđne moždine. Trče svi, mladi, stari, djeca, invalidi koje guraju njihovi prijatelji u kolicima, svi trčimo za one koji ne mogu. Sjajan cilj i vrhunski osjećaj!
Kao i u svemu, najteže je bilo PoKRENUTI. Ali kad iz trke u trku napredujete, brži ste, spretniji, pozitivni ste, zadovoljni, imate više snage i upornosti za nositi se sa svim izazovima, i u privatnom i u poslovnom životu, onda vas to tjera naprijed. Isplati se potruditi za taj dobar, dobar osjećaj kad pobijediš sebe, svoje strahove i limite koje si sam sebi stavio. Jer nema limita, možeš sve što zamisliš. Samo kreni, PoKRENI!
Nema predaje ni odustajanja, određeni su već ciljevi za 2017. godinu. Plan je, osim na svim trkama iz 2016. godine, uključiti se i u još neke koje smo propustile. Dogovor je pao – treniramo, trčimo, uživamo u tim trenucima i spremamo se za Trekking ligu 2017.!