Da, normalno je izgubiti motivaciju. Svaki trkač ima svoje povremene sumnje, posebno nakon neobjašnjivo teškog i lošeg treninga ili utrke. Jedina razlika kod trkača početnika i iskusnih maratonaca jest ta da iskustvo ući da sljedeća ugodna i uzbudljiva utrka čeka odmah iza ugla.
Mnogi bi odustali od trčanja da nije bilo sljedeće utrke. Utrka je ono što daje pravi značaj trčanju – u osnovi to je istovremeno slavljenje života s kolegama trkačima i istraživanje vlastitih fizičkih granica. Ako više nemate motiva za trčanjem nakon utrke, nastavite s dobrim radom i razmislite o tome kako ćete se tek osjećati nakon sljedeće – to će vas sigurno pokrenuti. Također, ako Vam to nije dovoljan motiv postavite si ciljano vrijeme. Budite bolji, brži, jači. Zamišljajući sebe kako postižete taj cilj dovoljan je motiv.
No, osim “pozitivne” motivacije, uvijek postoji i ona „negativna“ koja nas podsjeća kako smo izgledali prije nego što smo se počeli baviti s trčanjem. Razmotrite da li biste se radije vratili u svoj kauč i nastavili s lošim navikama ili biste se vratili na staze? Takva vrsta motivacije nikad ne zakaže.
S praktične strane, pokušajte uvesti neke raznolikosti u svoje trčanje – off-road trčanje, brzinski treninzi, trčanje s klupskim kolega ili trčanje uz muziku. Motivacija se može proporcionalno smanjiti s padom vašeg napredka, a sama promjena trening rutine može to zaustaviti.
Uostalom, kada završite svoju sljedeću utrku i doživite uzbuđenje i euforiju sa svojim kolegama trkačima, dobiti ćete sve odgovore vezane uz potrebnu motivaciju. I sjetite se da ne biste to radili da nije toliko zabavno!