Trčanje!

A kaj da vam kažem, u obzir dolazi jedino trčanje u grupi…zašto?… jednostavno, inače ne bi potrčala ni koraka, kao što nikada nisam. Pazi ovo, imam 51 godinu i nisam nikada trčala, ni za tramvajem (doći će drugi :)). Ponekad bi prokomonetirala na moru kad vidim one po šetnici kako trče, “Bože, pa jesu normalni? po ovoj vrućini? kako im se da?”. Prolazile su godine, moj dečko trči, ja ne…”pa zakaj bi trčala, nitko me ne goni,..” Dobar štos! I onda došlo pet banki i kilice se gomilaju, više ne prolaze one dijete s kojom taj čas skineš koju kilu, jao…kaj sad?! Na moju sreću na sve strane oglasi o školama trčanja… I…ajmo…prijava, prvi sat, prva minuta, prvo “hodaj”,… Dakle, dragi moji, da nema te velike grupe dobrih ljudi koji nas vode, te velike grupe pametnjakovića kao ja koji vas trebaju, nikad ne bi trčala! Danas, prošla je godina, imam divne prijatelje “trkače”! ne bi čovjek vjerovao i to su samo obični ljudi 🙂

Imam nekoliko utrka iza sebe, imam čak i jednu medalju!?! Jako sam zadovoljna sa sobom, jako sam sretna što imamo Ivana, Marinu, Srećka i sve ostale trenere koji nas trpe, jako sam sretna što postoje grupe za trčanje, jako mi je lijepo biti dio te trkače sekte 😉 Evo kreće nova sezona školica i uspjela sam pokrenuti svoju nećakinju (svidjele su joj se moje FB objave :)), pokrenula sam svoje dvije prijateljice, kreću od 01.03. u školicu… Sve vas volim, sve vas pozdravljam i vidimo se na nekoj stazi.

Sosa trkačica