U ovih trideset treninga koliko sam jučer izbrojao, upoznao sam puno dragih ljudi. Siguran sam da ću ih još više upoznati kako će se pripreme bližiti kraju, a mi biti sve nabrijaniji na istrčavanje polumaratona.

Među njima ima menadžera, radnika, programera, konobara, direktora… Kad bih morao između svih njih pronaći jedan zajednički nazivnik (osim zaluđenosti trčanjem) to bi bilo – pivo.

Trkačka, ne kronerska filozofija

Poslije treninga pije se čaj. To je sasvim u redu jer ipak stigli su nam hladniji dani. Ali nakon toga ode se u kafić ili ostane u klubu i tamo se pije pivo. Ne sad bilo koji alkohol tipa vino, žestica, nego baš specifični hmeljni napitak u svim mogućim varijantama.

Kako mi vrag nije dao mira, malo sam se raspitao među starijim trkačima i otkrio da tajna ljubavna veza trkača i pive ima svoju dugu povijest. Tu povijest nitko ne može racionalno objasniti. Svi samo kažu da je to piće koje im nakon treninga najviše odgovara. Rehidrira, kažu.

Sad će neki od vas pomisliti da se radi o grupi liječenih alkića koji su se slučajno našli na nasipu i trče. Činjenica da 99% njih pivo konzumira samo nakon treninga i nikad prije i nikad poslije, ipak ide u korist teoriji da je to neka trkačka, a ne kronerska filozofija.

Gugl mi je frend pa sam malo istražio ima li ova tvrdnja ikakvo znanstveno uporište. Kad ono – ima!

U kojem grmu leži Nikšićko

Znanstvenici sa sveučilišta Granada u Španjolskoj ustanovili su da pivo poslije treninga puno bolje nadoknađuje izgubljenu tekućinu i elektrolite od energetskih napitaka i vode.

Aha, dakle, u tom grmu leži Nikšićko! Trkači, koje smatramo grubijanima koji samo štancaju kilometre, su zapravo jako dobro educirani tipovi koji prate svjetske trendove i rade sve kako bi poboljšali svoje psihofizičke sposobnosti.

To nema apsolutno nikakve veze s time što nakon treće pive kreće pjesma, a nakon pete se počnu puštati karaoke. To je sve samo i isključivo zbog zdravlja i oporavka nakon treninga.

Dobro da znam. Već sam se pobojao da imam problem.

Živili!

Igor