U redu, ne baš jedan trening dnevno, može i tri puta tjedno. Jedna od stvari koja mi je prošla kroz glavu kad sam počeo razmatrati zimske pripreme bila je hoću li zbog toga često biti prehlađen? Hoću li navući upalu pluća? Sinusa?
Ipak je to intenzivno dahtanje na hladnom zraku u ne baš predebeloj odjeći. Upala bubrega od mokre majice? Svašta sam kontao.
Naravno, sama činjenica da čitate 34. zapis na blogu govori u prilog tome da nisam zbog toga odustao. No kako stvarno stvari stoje po pitanju te osjetljive trkačke teme?
Zapravo odlično!
Logika čovjeku nalaže da će, ako provede puno vremena na hladnom, defiitivno prošmrcati i zakuriti dan kasnije. Da ne pričamo o tome koliko vas može satrati propuh za koji je dokazano najgori ubojica na Balkanu. Odmah nakon sjedenja na hladnom od kojeg, prema predaji, bubrezi otkazuju već istu večer.
S obzirom da ste na zimskim treninzima stalno u nekom poluhladnom režimu (naročito ako krivo procijenite temperaturu i uzmete pretanke stvari za trening) logično je da su trkači stalno bolesni.
I opet, krivo.
Trčanjem protiv prehlada i bolesti
Otkad sam krenuo trčati nisam zašmrcao niti jedan jedini put! Nisam se osjećao loše.
Znate ono kad ekipa krene pričati “Imam osjećaj da ću se razboliti…” Kako imaš taj osjećaj? Imaš neku kuglu u koju gledaš? Koja će biti sljedeća sedmica na lotu?
Nisam posegnuo niti za jednim Maxfluom, Coldrexom i ostalim čudima moderne medicine. Deset puta sam promrzao, tri puta se ohladio, a da se nisam presvukao i barem 5-6 puta presvukao pred autom ne bi li stigao na dogovor na koji sam kasnio. A bilo je oko nule. Očekivao sam da će mi otkazati barem tri neparna organa, ali ništa od toga.
Kuc-kuc u drvo (proguglajte od kuda ovaj običaj kucanja u drvo, fora je), zdrav k’o dren!
Ali oprezno! Sve ovo što sam naveo (mislim na ove ekstreme s presvlačenjem i hodanjem u mokrom) nije pametno ni preporučljivo i navedeno je samo za ilustraciju koliko organizam može postati otporan kada se bavi fizičkom aktivnošću. Definitivno se morate presvući prije hlađenja jer neki su osjetljivi manje, a neki više. Nije dobro izazivati sudbinu.
I tako, eto mene na poslu. Pola ljudi je na bolovanju, a ja ne! Ne šmrčem, ne kišem i osjećam se super.
I zbog nedostatka zaposlenika, odrađujem posao za petoricu.
Sutra je na rasporedu 12,5 km, pa se čitamo ili za vikend ili iza Božića. Ovisno o božićnoj trpezi i mom fizičkom stanju.
Igor