Prije nego što počnem unositi svoje mentalne projekcije preko tipkovnice na ekran, red bi bio da vam čestitam dolazak nove 2017. i poželim sve ono što si sami želite!
Teško da mogu svima vama pogoditi individualne želje (da mogu, igrao bih Super sedmicu), ali ipak neka to bude zdravlje, puno trka i kilaža koju si želite. Tim redom.
Prošli tjedan dana bunio sam se da će mi se raspuknuti želudac od silne hrane koju sam konzumirao. Danas je želudac okej, no glava je došla do točke implozije. Toliko mi se stvari mota po glavi, toliko pitanja, odgovora i ideja da ne znam gdje bih počeo, ali probat ću.
Trčanje dalo 2016. godini posebnu notu
Svi na fejsu jamraju o tome da im je ova 2016. bila grozna. Što privatno, što zbog oveće količine selebritija koji su u zadnjih 365 dana otišli na vječna lovišta. Moram biti partibrejker i reći da mi je protekla godina bila sasvim dobra i da nije ove trkačke epizode, mogao bih čak reći – poprilično uobičajena.
Trčanje je cijeloj priči ipak dodalo jednu posebnu notu. Sljedeću subotu trčim 15 kilometara. Dužinu koja mi je u ovo vrijeme prošle godine, u trkačkom kontekstu, zvučala otprilike kao 15.000 kilometara. Niti jedno nisam mogao istrčati, samo je jedna vrijednost manja, a druga veća.
Vrijeme leti i sad se spremam za tih subotnjih 15 km, uz malo pozitivne nervoze. Ako ćemo objektivno, za to sam spreman. Koliko god bio sretan sa svim prošle godine, puna mi je glava toga što se izdogađati na tom sportskom planu ove godine.
Oluja pitanja, dvojbi i sumnji
Da, prvi polumaraton je nepunih mjesec i pol udaljen od nas, ali hoću li nakon toga prestati trenirati? Ili se prebaciti u naprednu? Da već sad planiram i druge polumaratone koji su u kalendaru? Ako da, koje? Koji su teži, a koji lakši? Što je s maratonom? Koliko mi treba za pripremiti tih nevjerojatnih 42 km? Godina? Dvije?
Možda se vama ova oluja svega i svačega u mom mozgu čini kao trivijalna stvar. Ono, “Ajme što tebe brine!”. Ali kad se nečemu ozbiljno posvetite i uđete u jedan potpuno novi mikrosvijet, imate sto pitanja, dvojbi, sumnji. I što se Verona više približava, oluja prelazi iz blage u orkansku.
Treninzi su zadnjih tjedan dana bili vrlo opušteni i lagani jer nas je bilo malo poradi praznika i bio je odmarajući tjedan u kojem su kilometraže bile smanjene. Sad se pokazuje da je istinita bila tvrdnja naših trenera kada su pričali da će nam jednoga dana trening od 5 kilometara biti rastrčavanje. Stvarno i je tako.
U glavi smo skroz u suboti i dužini koja nas čeka, a tjedne treninge peglamo po planu i programu bez gubljenja daha ili tihih molitvi za vrijeme zadnjih par kilometara treninga.
Uzevši sve to u obzir, nadam se da će 2017. biti dobra i plodonosna godina i da ću sljedeći bor kititi s finišerskim medaljama koje ću pobrati sa raznih utrka.
Imam 365 dana, a za bor mi treba nekih 20-ak ukrasa.
Okej, bit ću sretan da skupim barem pola.
Igor