Izdvajamo 5 stvari koje Wings for Life čine najvećom svjetskom humanitarnom utrkom te razloge uspješnosti ovog projekta.
O ovoj najvećoj svjetskoj humanitarnoj utrci napisalo se već sve što se da napisati. Od opsežnih studija uspješnosti i manifestacije do individualnih osvrta i rekapitulacije koliko je sredstava skupljeno preko nje u svrhu istraživanja i pronalaska lijeka za oštećenja leđne moždine.
Upravo zato ne bi bilo loše na jedno mjesto staviti pet stvari koje čine ovu utrku ovakvom kakva jest i definira zašto je ovaj projekt uspio u mjeri u kojoj nijedan humanitarni sportski projekt nije (i neće još dugo).
1. Sponzorstvo
Red Bull je svjetska korporacija s, nama smrtnicima, nezamislivim budžetima. Već dugi niz godina podržavaju ‘alternativne’ sportske projekte – od avionskih akrobacija, preko skoka Felixa Baumgartnera iz stratosfere do utrke Wings for Life.
Ovo je utrka u kojoj čitav prihod od startnina ide u humanitarne svrhe. Ljudi to posebno cijene i vole kada plaćaju svoj startni paket. Stoga je logično zaključiti da organizacija ove utrke košta kao godišnji proračun prosječnog hrvatskog grada.
Nemojte nas krivo shvatiti. Ovo nipošto nije ironični komentar na to kako je lako onima koji imaju love – upravo suprotno. Lijepo je vidjeti da neka tako velika kompanija ulaže velike novce u tako lijepi projekt. Oni to mogu, mnogi to ne mogu. Ali isto tako – mnogi mogu, a to ne rade. Zato je Red Bull poseban.
2. Vrhunska kampanja
Onoga dana kada završi jedna utrka, kreće kampanja za utrku koja će biti na rasporedu sljedeće godine. Na njoj rade stotine ljudi – od PR stručnjaka, CM-ova, dizajnera, inženjera pa sve do lokalnih zajednica u kojima se te utrke održavaju. U toj kampanji cijelo vrijeme se stavlja naglasak na to da se sredstva skupljaju tijekom čitave godine i da projekt nikad ne staje.
I stvarno je tako – u njemu nema praznog hoda. Nema tjedna kada se nešto ne okrene negdje na njihovim društvenim mrežama. I opet, da, Red Bull ima kapacitet za tako nešto, ali to što radi, radi sjajno. Objave su odlične, vizuali su motivirajući i sve skupa izgleda jako, jako vedro i optimistično.
3. Humanitarni karakter
Onaj najbitniji dio stavljamo u sredinu, ali svi dobro znamo da je to onaj jezičac na vagi koji većini nas prevagne kada razmišljamo bi li uvrstili Wings for life u ovogodišnji trkački kalendar ili ne. Još veću težinu cijeloj priči daje činjenica da je cilj uvijek isti – pomoći ljudima u invalidskim kolicima da ponovno prohodaju, što je, složit ćemo se, cilj vrijedan divljenja.
Da ne bi pomislili da naši i vaši novci odlaze na kriva mjesta, ekipa iz Wingsa nam svake godine podnese izvještaj koliko je novca skupljeno, na što je potrošeno i prezentira nam priče ljudi koji su pomoću eksperimentalnih terapija ponovno stali na svoje noge. Priče su to od kojih se čovjek naježi i osjeti ono iskreno divljenje – zbog toga što je netko ponovno ustao iz kolica i zbog toga što je i sam bio dio toga.
Fokusiranost na taj jedan cilj i dijametralno suprotni pojmovi – invaliditet i trčanje – jedan su od glavnih razloga zašto je ova utrka našla mjesto u srcima mnogih trkača.
4. Globalna pokrivenost
Činjenica da cijeli svijet starta u isto vrijeme, nešto je što vas puni pozitivnom energijom. Vi možda startate u 13 sati, ali ekipa u Australiji kreće na stazu sa svjetiljkama na glavi. Ove godine se trčalo kroz snijeg, blato, sunce, kišu…
Cijeli svijet je startao u sekundu točno i poseban je osjećaj napraviti prve korake i znati da su upravo u tom trenutku prve korake napravili ljudi u Pretoriji i Rio De Janeiru.
5. Inovativni koncept
Prije prve utrke Wings for Life 2014. godine nije bio poznat koncept trčanja ‘s pokretnim ciljem’. Genijalci iz Red Bulla došli su do nevjerojatno jednostavne, a opet originalne ideje da svi kreću na stazu bez cilja i staju tamo gdje ih pretekne ‘presretač’ odnosno auto koji na sebi nosi antene slične onima koje vam očitavaju vrijeme kad ulazite u cilj standardne utrke.
Taj osjećaj da vam se netko približava, a vi trčite OD njega, a ne prema njemu je nevjerojatan i svaki puta vas tjera da napravite barem koji metar više nego prošle godine. Na Wingsima se ne mjeri vrijeme, nego kilometri… ali čak ni to. Tamo se mjeri jeste li nastupili ili niste, ostalo su samo nijanse.
Naravno, gore nabrojano nije ni blizu sve ono što čini ovu utrku posebnom, već samo nekoliko najočitijih natuknica koje ju razlikuju od ostalih običnih i humanitarnih utrka.
I, što je posebno zanimljivo, ona uopće nije trebala biti dugogodišnji projekt, već samo jedna utrka te prve 2014. godine. Utrka koja je trebala biti drugačija i skupiti što više trkača u svijetu na jednom mjestu i za jedan cilj.
Popularnost i želja trkača nakon tog prvog izdanja bila je tolika da se odlučilo krenuti u projekt koji bi bio konstantan i koji bi svake godine kulminirao svjetskom utrkom u svibnju. Malo je reći da su organizatori u tome uspjeli. Postavili su standarde koje će biti teško dostići i pokazali kako je topla ljudska priča i želja za pomoći drugom u kombinaciji sa sportom nešto u čemu svi želimo sudjelovati.
I hoćemo.
Svake godine.
Naslovna fotografija: Tomislav Moze (za Wings for Life)