Preko drugih portala često sam čitala priče trkača o njihovim prvim trkačkim koracima i ti tekstovi su mi uvijek davali poticaj. Nakon nekog vremena, slučajno sam naletjela na ovaj projekt nakon što ga je netko od mojih prijatelja “lajkao” na Facebooku, pa rekoh ajd… da probam i ja napisati par riječi o mom trčanju.

Trčanjem sam se počela baviti u ljeto 2013. godine jer sam htjela smršaviti i obično sam trčala navečer nakon posla, na kojem bi otpadala s nogu od umora. Trčala sam jako kratko, možda nekih petnaestak minuta (niti 2 km) i prilično brzo rezultati na tijelu počeli su se vidjeti. No ubrzo je došla zima, i ja sam prestala sam s trčanjem. Kada je opet stiglo ljeto i ja sam se vratila trčanju ali usred ljeta počela sam raditi na drugom radnom mjestu i zbog radnog vremena bilo je nemoguće pronaći par minuta za trčanje, pa sam u cijelom tom periodu odradila ne više od 5 treninga.

Sljedeće zime sam odlučila opet krenuti s treninzima, te sam u početku odrađivala kratke dionice od svega 20 minuta, dok mi je jednoga dana (otprilike prošle godine u ovo vrijeme) prijateljica nije javila da je odradila trening od, ni više ni manje, nego – sat vremena! Sutradan sam instalirala aplikaciju na mobitel i krenula trčati. Otrčala sam 4,70 km za 35 minuta i bila prezadovoljna, te postepeno svaki dan povećavala kilometražu dok nisam došla do 9 km. u komadu.

Danas ne idem trčati svaki dan, ali nastojim ići barem 2 puta tjedno + 3 puta tjedno odrađujem neki drugi trening. Više niti ne trčim da smršavim, nego jednostavno zato što mi za vrijeme trčlanja misli odlutaju i to mi je jedan od rijetkih načina relaksacije gdje se odvojim od vanjskog svijeta, te se kompletno prepustim stazi – toliko sam zavoljela trčanje da bih ga preporučila svakome, bez obzira na tjelesnu građu i godine.

Moj cilj je jednoga dana pretrčati polumaraton, pa mi ne preostaje ništa drugo nego se samo više truditi i ustrajati u tom cilju. 🙂

Eto to bi bilo to od mene. Nadam se da sam pomogla nekome, pogotovo ženama kojih je manji broj aktivnih nego muškaraca, jer uvijek promislimo što će netko mislit ako me vidi da trčim. Žene, muškarci, cure, dečki kad iskusite osjećaj trčanja i zadovoljstva koje nosi, neće vas biti briga što tko misli.

Prema tome tenisice na noge, slušalice u uši i put pod noge!

Sretno! 🙂